Najmoderniji alati za razumijevanje svijeta koji se neprestano mijenja

U prostorima naše škole 17. prosinca 2025. održan je integrirani sat koji je okupio učenike 2.b i 3. razreda, nastavnice Anu Marković (Latinski jezik), Ivanu Černeha (Logika), Kristinu Staničić i Teu Dedić (Hrvatski jezik) te našu tajnicu Vesnu Negrić. Središnja tema debate bila je:

„Javne knjižnice trebale bi u potpunosti zamijeniti fizičke knjige digitalnim formatima.“

Debatu je otvorio Mark Pobar (3.a), prvi govornik afirmacijskog tima, snažnom antičkom misli: „Tempora mutantur, nos et mutamur in illis“ (Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo u njima). Tim je postavio jasan okvir: digitalizacija nije samo tehnološko pitanje, već nužna evolucija društva. Valeri Drača (3.b) nadovezala se argumentima o ekološkoj održivosti i ekonomskoj isplativosti, ističući kako digitalni format rješava problem prostora i vremena – knjiga postaje dostupna na jedan „klik“.

Negacijski tim, unatoč uvažavanju modernizacije, čvrsto je branio postojanost fizičke knjige kao čuvara autentične kulturne baštine. Lara Marić (3.a) upozorila je da, iako su digitalni sadržaji dostupni 24/7, oni generiraju golem digitalni otpad. Gabriel Natanelić (2.b) podsjetio nas je na važnost očuvanja vlastitog zdravlja i planeta Zemlje ,biranjem papira umjesto ekrana, dok je Lucija Peran (1.b) istaknula važnost onoga što je prirodno i opipljivo, što u konačnici potiče timski rad i zajedništvo.

Unatoč suprotstavljenim stavovima, oba su se tima složila oko ključnih vrijednosti:

znanje i učenje: javna knjižnica ostaje  stup obrazovanja.

zdravlje: kvaliteta čitanja i ljudska dobrobit moraju biti prioritet.

zajedništvo: timski rad je jedini put do ispravnog rješenja.

Argumenti su se nizali kroz četiri domene: ekonomiju, ekologiju, kulturnu baštinu i inkluzivnost.

Da je presudu donosila Minerva, božica mudrosti (čija kovanica od 2 GEKO simbolizira ovu vrstu promišljanja), vjerojatno bi zaključila da digitalni format služi brzini, ali fizička knjiga čuva dubinu uma. Ideal je, dakle, hibridni model: digitalizacija radi očuvanja šuma (Ad naturam), ali fizički prostor za duboko učenje i druženje.

Najznačajniji trenutak sata uslijedio je nakon završnih riječi. Od velikog broja nazočnih, samo je učenica Chiara Lenžer (3.b) skupila hrabrost za postavljanje pitanja. Tišina ostalih bila je snažna poruka: proces učenja ne završava prikupljanjem informacija. Prava snaga znanja leži u građanskoj hrabrosti i spremnosti na javni dijalog.

Cijeli događaj bio je prožet duhom projekta GEKO-EKO, koji pod vodstvom profesorice Ane Marković zagovara  mentalnu održivost i povratak prirodi, timskom radu i zajedništvu. Povezivanje ovog projekta s logikom pokazalo je učenicima da su rješenja uvijek u sinergiji različitih disciplina.

Ovaj sat dokaz je da Latinski jezik i Logika, iako drevne discipline, ostaju najmoderniji alati koje imamo za navigaciju kroz svijet koji se neprestano mijenja.

Ana Marković, prof. mentor